Za početak priče o vinu belica ključno je krenuti od činjenice kako belica nije sorta grožđa, već se radi o kupaži nekoliko sorti grožđa. Naime, na uskom području u okolici Grada Kastva rastu sorte koje se sljubljuju prilikom proizvodnje vina belica, a to su mejsko belo (autohtona sorta Kastavštine), verdić, divjaka (autohtona sorta Kastavštine), jarbola (autohtona sorta Kastavštine), malvazija (autohtona sorta Istre i Hrvatskog primorja) i brajkovac (autohtona sorta Kastavštine). Belica raste u vinogradarskoj regiji Hrvatska Istra i Kvarner, u podregiji Kvarner i Hrvatsko primorje, na području vinogorja Opatija – Rijeka – Vinodol. Belica spada u grupu zanemarenih i donekle ugroženih sorti, što znači da su pojedine sastavnice već bile na pragu izumiranja. Danas se ove sorte nalaze u mješovitim nasadima područja Kastavštine, a belica je specifična i po tome što niti jedan vinograd u kojem se uzgajaju sorte koje čine belicu, nije identičan pa čak niti sličan drugome.
